12. As far as I understood, the recordings made by Pedja were supposed to serve as a kind of promotional material, something that you presented to PGP RTB label, one of the largest music publishers in Yugoslavia. You had negotiations with them to release the record. How did these negotiations come about? Did they contact you? What were the conditions like on their part? Do you know why they finally decided not to publish your record after all?

Contacts with the publisher PGP RTB were going well and we were already sure that we would have the record. However, during the last meeting, everything failed (I would not go into the details of a few thousand Deutsche Marks). I reacted by simply giving up from both the band and the music ... we broke up.
I had no more desire to do music, so after a short persuasion with Alex (Stains, Plush Cats, Dead Carrington) I joined the Carringtons and we had a lot of fun (at that time I bought my first sampler Ensoniq Mirage). Medical School club was packed every Friday. The gigs ran from 11 PM to early morning. We played the Stones, Bowie, Iggy Pop, Lou Reed, Ramones, The Clash and other classics. After a while, all these fierce gigs affected me, so some ideas started creeping into my head. In 1988, I rented Tascam again, gathered Srda, Gax, Mali Sava (Fleke) and for the first time I added guitars to RB. I was interested in the combination of guitars and samples. I adapted the songs to the voice of Veliki Sava (Fleke), but he never recorded them and only the working versions (12 songs) remained with my voice and my dissatisfaction with the project. After a while, Petar Usurević (Agnus Dei) sang on five songs and fixed the thing a bit.

13. Some of the synth bands of the time (Videosex, Denis & Denis) became big mainstream pop bands. Many other bands of similar expression like Data, Tužne uši (Sad Ears), Ogledala (Mirrors) received much less support and rarely released records. How do you look at that situation? Were you disappointed that you failed to release a record in 1987?

I was very disappointed. I even wanted to stop playing music, but after a while I came back with a little different ideas. I couldn't hold back. All these events, ie. disappointments pushed me to change and improve, so I have remained in music and sound engineering until today, and most importantly, I live from it and I live for it.

14. After the end of Romantic Colors, you had a solo band called Pasivni posmatrači prirode (Passive Observers of Nature), and released a cassette. How did that project come about?

In the nineties I tried to combine punk with electronics (I've always loved DAF). That is how Passive Observers of Nature was created. The”band” left behind a mini album "Intro" for the publishing house "Dom". I did not consider PPP a real band. It represented my need to get rid of everything that was accumulating in me, and in that I had the help of my friends Điđa and Krasa (Arnold Layn). The album "Intro" (that's why it's called like that) was supposed to be an introduction to the full version of the album next year. That album contained several instrumental versions of the songs that were to appear on the full album next year. That album was supposed to be twice as long, but it didn't happen due to inflation, devaluation and wars.

For the next few years, I hung out with Cepi, Kras, Mima, Djidja and the Markiz (Arnold Layn & Alchemy) and in 1994 we released the album Land Ho for ITV Melomarket. This socializing has continued to this day with another album (2018) Jednom nogom u grobu (One foot in the grave) for RNR Records.

The beginning of the nineties is very important for my involvement with music. Then I got my first Atari STE and I became “self-sufficient.” A few years later I bought an Atari Falcon and then a whole new world opened up for me - I could do audio at home on 8 stereo, ie 16 mono channels, and nicely sync it all with midi channels. My happiness was endless.

The PPP album Elektro-etno from 1995 was not released because there was no purpose in doing so in those crazy years. I worked because I could. The basis of this collection of poems is the collection work of Prof. Dr. Dimitrij Golemović, the then head of the Department of Ethno Musicology at the Faculty of Music in Belgrade. The songs were created in reverse, ie. a recordings (from the field) of ethno instruments and voices were used, and then synchronization and creation of music and arrangements was done, all on the Atari Falcon.

In 2015, at the urging of my best man Cepi (Arnold Layn), I went through this material again, played, cleaned, slightly rearranged, mastered and did a couple of new songs, of course, in accordance with the time and technology. And here again were Passive Observers of Nature (Cepi, Krasa and I), but this time the project was called Obredne narodne pesme (Ritual Folk Songs). Four songs were released on two compilations on Outerbass Records - Mad Audio Scientists vol.1 and vol.2, but the album as a whole was not released. In 2017, we had a multimedia concert as part of the Nishville Jazz Festival.

15. What do you do today? Do you make music? Are you still involved in studio work?

Since the nineties, ie. from the purchase of the first computer to the present day, I use my free time to work on instrumental music, Romantic Colors - Music for movies and games. So far, I have finalized over 100 themes. mostly I’m jealously stashing them.

By the way, I am professionally engaged in sound processing, making radio and TV commercials, presentations, documentaries, composing, arranging and mastering sound.

From the equipment I have: PCs, MacBook Air, Atari Falcon, iPad 2, iPad Air 2, Alesis IO Dock II, Arturia Audiofuse, Focusrite Scarlett 8i6 3rd Gen, iConnectMIDI4 +, Akai Advance 61, NI MT32, Ensoniq Mirage, Korg M1, Korg Radias, Roland SC88 Pro, Roland Integra 7.

16. Who is ‘good old Alex’? Dobri Isak mention him in one of their songs and he is listed on you LP thanks list.

As for "good old mystic Alex", I don't know exactly who Pedja meant when he wrote Mi plačemo iza tamnih naočara (We Cry Behind Dark Glasses). I never even asked him. In my head I always saw our good friend Alex (Fleke) behind that bar.

17. Thank you very much for your time and for the unforgettable music you left us. All the best.

Napokon, nakod jako dugo pripremanja i zabušavanja, intervju sa Zoranom Cvetkovićem Cveletom je spreman. Intervju je napravljen u martu 2021.

Fotografisao Dušan Mitić Car.

1. Da krenemo od samog početka. Zanima me šta te je privuklo muzici. Pretpostavljam da je to bilo dok si još bio dijete. Koje su ti naranije uspomene na muziku? Šta si tada slušao i na koji način (radio, TV, ploče)? Da li odrastao u kući u kojoj se slušala muzika? Da li si išao u muzičku školu ili si samouk?

Otkad znam za sebe voleo sam muziku. Uvek sam u njoj otkrivao neke nove stvari, dobijao ideje  i vezivao za nju sećanja, ljude, boje, mirise, ukuse. Još kao mali dobio sam od strica kasetofon i par kaseta. Prvo što sam uradio je da sam ga povezao za radio aparat, krenuo da pretražujem frekvence i snimam sve sto mi se dopalo. Od tog trenutka počinje moje interesovanje za semplovanjem, miksovanjem i aranžiranjem. U mojoj kući se nije slušala muzika i nikada se niko u široj porodici nije bavio muzikom, a sam pojam muzike se vezivao prvenstveno za "narodnu muziku". U muzičku školu nisam išao, a želeo sam. Bila je na drugom kraju grada, a moji roditelji nisu imali vremena da me "odvode i dovode". Možda je i bolje tako jer nikada nisam usvojio "pravila". Jednostavno volim da lutam i eksperimentišem sa melodijama i aranžmanima, pa gde me odvede. U osnovnoj školi sam dobio prvu gitaru (akustiču) i naučio akorde. Mrzelo me je da vežbam i skidam već poznate melodije. Bilo je mnogo lakše, a i lepše, svirati nešto svoje. Eto, tako sam počeo.

2. Grupa Romantične boje je nastala 1983. godine nakon raspada punk grupe Elektromagnetno zavarivanje kostiju. Šta možes reći o tom punk bendu? Kada je grupa oformljena i ko je bio u njoj? Kako ste zvučali? Da li ste imali koncerte? Da li postoje snimci benda?

Električnu gitaru sam kupio 1980. kada sam krenuo u srednju školu. Tada i nastaje prva grupa "Elektromagnetno zavarivanje kostiju" (EMZK). U bendu su bili Saša Panajotović Amerikanac (gitara i glas), Boban Veselinović Sulja (bubanj tj. doboš i činela), Miomir Ranđelović Mima (bas) i ja (gitara i glas). Uvek sam voleo da kažem da je EMZK bio Punk/Jazz band iz prostog razloga što je svako vozio svoju priču. Čista improvizacija, kao u džezu. Svaka bi se proba završila svađom ali bi se opet za par dana skupili, pomirili i nastavili tamo gde smo stali. Na žalost posle silnih proba nismo uspeli da opstanemo i ništa da snimimo.

3. Jako malo se zna o bendovima iz Niša. Mnoga mjesta u Jugoslaviji, kao npr. Sisak i Požega u Hrvatskoj, Prijedor, Banja Luka, Doboj u BiH, su imala punk bendove,ali o tome se ne zna mnogo. Da li su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka u Nišu osim vas postojali i drugi punk bendovi?

Prvi punk bend u Nišu su bile Fleke, a posle njih su nastali Partizanska eskadrila, Komuna, Plišane mačke...

4. Zanimljivo je da ste nakon raspada punk benda osnovali nešto drugačiji bend, Romantične boje. Kako i zašto dolazi do te promjene? Da li je to bio veliki odmak od vašeg prethodnog benda ili je to bio prirodan nastavak ranije započete priče?

Hteo sam nešto novo da probam, a sintisajzeri su mi to i omogućili. Totalno su me raspametili i gurnuli me u sasvim novi svet. Mislim da je to meni bilo sasvim prirodno, kao što sam sa pojavom prvih semplera morao sebi da nabavim jedan. To mi se isto dešavalo i sa kompjuterima. I dan danas me drži. Jednom rečju postao sam, i ostao, tehnološki zavisnik ili freak.

Moja priča o sintisajzerima kreće iz inata. Zadnji put kada smo se žestoko posvađali i odlučili da rasturimo EMZK, Amerikanac mi je objasnio da svako može da svira gitaru, ali sintisajzer... i ja odlučih da prodam gitaru i kupim sinti. Kupio sam dve Casio spravice, počeo da se igram i ideje su se rađale. U priču utrčavaju dva Gorana, dva moja dobra prijatelja iz detinjstva, Goran Veljković Gax (sinti) i Goran Radenković Radenko (ritam mašina) i krenemo sa radom. Napravimo par snimaka u studiju Radio Niša (Poslednji tango, Noć, Krug), pesme krenu da se vrte na radio talasima, a mi krenemo sa svirkama.

5. Bend Data (Bg) su u jednom intervjuu rekli kako su sintisajzere i drugu muzičku opremu posuđivali širom grada i kako su odlazaili u London da nabave potrebna muzička pomagala. Na koji način ste vi dolazili do opreme u to vrijeme? Gdje i koliko često ste odrzažali probe?

To je bila stvar dogovora. Hoćeš u grupu, e onda moraš da nabaviš sinti. A da li znas da sviraš? E, pa naučićeš se vremenom ;). Ja sam tako krenuo, a to je važilo i za ostale koji su se priključvali grupi. Niko od nas nije bio muziči potkovan (osim Srde) ali svi smo imali veliku želju i volju da nešto stvaramo i budemo deo nečega. Eto tako smo funkcionisali. Koliko se sećam imali smo probe uglavnom vikendom zbog obaveza sa školom. Od sintija smo u početku imali par Casio sprava, a kasnije smo nabacili Roland Juno 106, Roland Alpha Juno, Boss Dr 110, Yamaha DX 11, Casio CZ 101. Za snimanja smo uvek mogli da pozajmimo DX 7 i TR 707 od Vlade (Trivalia), Korg Polysix od Maneta (Fleke).

6. Već 1983. i 1984. u Radio Nišu nastaju vaši prvi snimci koji su se smatrali izgubljenim sve do objave vaše LP ploče 2016. Tada Srda, synth u Romantičnim bojama, tebi javlja da ona još uvijek ima te rane snimke, kasnije objavljene kao 1983-84 kaseta. Nevjerovatno je da su ti isti snimci svo to vrijeme bili u Srdinom posjedu, a da ostali članovi benda nisu znali za to, Ali, da se vratim na snimanje u Radio Nišiu. Kako dolazite do pristupa radiju i njihovoj opremi za snimanje?

Što se tice Radio Niša bili smo im interesantni, a i oni nama (obostrana korist). Pre nas nisu imali bend isključivo sa sintisajzerima, a i bili smo jednostavniji za snimanje od svih drugih bendova iz tog vremena. Nisu nam trebala pojačala. Samo se ubacimo u studijsku miksetu i počnemo sa  snimanjem. Iz tog razloga naši tonski zapisi su bili kvalitetniji u odnosu na bendove koji su u tom periodu snimali tako da smo se dosta vrteli na talasima Radija, pogotovo zahvaljujući tonskom snimatelju Mikiju Maksimoviću i Saški Dejanovic, tadašnoj urednici kultne muzičke emisije "Spektar melodija".
 
7. Kakvu je ulogu na tadašnjoj niškoj muzičkoj sceni imao SKC Niš? Oni su, između ostalih, objavili 7” ploču od Trivalije i kasetu Dobrog Isaka. Da li je postojala saradnja između Romantičnih boja i SKC?

Sa SKC-om nismo imali nikakvu saradnju. Mislim da im nismo bili po volji ili su nas možda smatrali komercijalnim bendom, a možda nas nisu ni smatrali bendom. Ja lično u tom periodu sam imao velika očekivanja (PGP ili Jugoton), tako da sam svu energiju kanalisao u tom pravcu.

8. Kako dolazi do snimanja video spota za pjesmu Tišina koje je uradila RTV Beograd? Kako je došlo do te saradnje? Koje godine i gdje je spot snimljen? Da li je puštan na televiziji?

1985. RTVB je u Nišu (u Muzičkom klubu) snimala emisiju o niškoj muzickoj sceni. Na našu sreću mi smo se našli među izabranima i tu smo dobili prvi i jedini, za to vreme, ozbiljniji video zapis koji se vrteo na državnoj televiziji, spot za pesmu "Tišina".

9. U septembru 1984. grupa pravi pauzu zbog obaveznog služenja vojske. Mnogi jugoslovenski bendovi su se raspali zbog vojnog roka. Gdje si ti služio vojsku? Kakvo je bilo to iskustvo? Pauza je trajala do oktobra 1985. godine. Koliko je to uticalo na bend?

Vojsku sam odslužio u Kragujevcu. Sa ove distance moram da priznam da mi je vojska ostala u lepom sećanju, pre svega zbog ljudi koje sam tamo upoznao Bilo nas je sa svih strana i svako je imao neku svoju priču. Jednostavno neprocenjivo iskustvo. Tada smo u grupi bili Gax, Radenko i ja. Istog dana smo otišli i maltene istog dana se vratili iz JNA. Redovno smo se dopisivali i pravili planove tako da ta pauza nije uticala na nas. Kada smo se vratili nastavili smo tamo gde smo i stali.

10. Vaši idući snimci su napravljeni 1986. Šta možeš reci o samom snimanju? Snimatelj je bio Peđa Cvetičanin, pjevač i gitarista benda Dobri Isak. Zašto baš on da vas snima? Da li je snimano u istoj, Markizovoj, sobi kao i Dobri Isak? Je li Dobri Isak bio bend s kojim ste se družili i sarađivali i van studija?

Krajem 1985. krećemo sa spremanjem demo materijala koji bi ponudili na preslušavanje nekoj većoj izdavačoj kući. Početkom '86 iznajmljujemo Tascama, zatvaramo se na dva dana u Ivanovoj sobi i snimamo materijal. Peđa Cvetičanin (Dobri Isak) nas je snimao, producirao, otpevao pola jedne pesme i nekoliko pratećih vokala. Sa jednom od ovih pesama (On te voli) bili smo prvi na "Demo-topu ventilatora" a da toga nismo bili ni svesni jer nam je neko tj. najverovatnije Zoran Modli promenio ime u "Ćele-kula".

11. Da li ste imali koncerte?  Ako jeste, gdje i koliko često?

U periodu 1983-84 uglavnom smo svirali u tadašnjem Muzičkom klubu, uvek kada bi imali priliku. Sećam se i svirki na Pravnom, Filozofskom, Medicinskom i sve ih odlikuje jedno- uvek smo dobro prolazili kod ljudi koji su radili zvuk, iz prostog razloga što je nama bilo dovoljno da se uključimo direktno u miksetu. Pojačala nismo koristili i eto fenomenalnog zvuka. Sve ostalo je bilo rutina. Na svirkama smo dobro prolazili, ne znam da li zbog kvaliteta ili neobičnih nastupa (prva grupa u gradu sa gomilom sintija). Uglavnom smo navlačili crne košulje zakopčane do grla. Pevao sam što sam dublje mogao, a iza mene su prštale sekvencerske deonice. Posle jedne takve svirke upoznajem Predraga Cvetičanina Peđu (Dobri Isak) i kreće veliko prijateljstvo i saradnja. On mi je tada udelio najveći moguci kompliment, da ga naša muzika podseća na rane radove Human League, John Foxa, Kraftwerka. Ja u tom trenutku nisam imao pojma ko je John Fox, ali sam zato kasnije uz njegovu pomoć, i uz pomoć njegovog brata Nenada Cvetičnina Cepija (Arnold Layn), čuo i za Foxa i za gomilu drugih bendova i ljudi u koje se danas kunem. Nakon toga kreću druženja, saradnja, razmena znanja i opreme izmedju svih nas (Arnold Layn, Dobri Isak, Fleke, Komuna, Bigoti, Trivalia). A onda vojska, upisali smo fakultete i razišli se na godinu dana. Kada sam se vratio kući 1985. Fleke su već prestale da rade ali su pokrenuli projekat "Dead Karrington" i kultne svirke na Medicinskom. Dobri Isak izbacuje svoj prvi i jedini album (na kaseti), Arnold Layn sprema album i u kontaktu su sa "Jugotonom" (na kraju je realizovan samo singl "Kiša dolazi”), a ja prepun energije i ideja. Za početak snimamo još nekoliko pesama u Radio Nišu (Tišina, Ponekad, Jesenje magle), gostujemo u par radijskih i televizijskih emisija, nastavljamo sa svirkama i dobijamo još jednog čana, Batu Petkovića (sinti) tako da postajemo četvorka. I baš nakon toga zahvaljujući Radio Nišu dobili smo snimanje jedne pesme u nekom bolje opremljenom studiju u Beogradu (ne sećam se kako se je zvao) i trebali smo da se nađemo na jednoj kompilaciji iz tog vremena (što se nije ostvarilo). Krajem ’85 u grupu ulaze Vesna Srdić Srda (sinti) i Ivan Zikić, a Radenko nas napušta. Srda je bila jedini školovani muzičar (klavir) među nama, a Ivan (brat Vlade Trivalije) je svirao bubnjeve i imao je elektronca Yamahu.

12. Koliko sam ja razumio snimci koje je napravio Peđa su trebali da posluže kao svojevrstan promotivni materijal, nešto što ste predstavili PGP RTB, jednom od najvećih muzičkih izdavača u Jugoslaviji. S njima ste imali pregovore za izdavanje ploče. Kako je došlo do tih pregovora? Da li su oni vas kontaktirali? Kakvi su bili uslovi s njihove strane? Da li znaš zašto su na kraju odlučili da ipak ne objave vašu ploču?

Kontakti sa izdavačkom kućom PGP RTB su se dobro odvijali i već smo bili sigurni da dobijamo ploču. Međutim, tokom zadnjeg susreta sve je propalo (ne bih da zalazim u sitnice od par hiljada Deutsche maraka). Ja sam reagovao tako što sam jednostavno digao ruke i od grupe i od muzike...rasturilismo se.

Nisam imao više želje da radim autorsku muziku, pa sam se nakon kraćeg ubeđivanja sa Aleksom (Fleke, Plišane mačke, Dead Karrington) pridružio "Karringtonima" i ludo smo se zabavljali (u to vreme sam kupio svoj prvi sempler Ensoniq Mirage. Medicinski je svakog petka bio prepun. Svirka je kretala od 23h do ranih jutarnjih časova i svirali su se Stones-i, Bowie, Iggy Pop, Lou Reed, Ramones, Clash i ostali klasici. Nakon nekog vremena sva ova žestoka svirka je uticala na mene tako da su po glavi počele da mi se vrzmaju neke ideje. 1988. iznajmio sam opet Tascama, okupio Srdu, Gaxa, Malog Savu (Fleke) i po prvi put u grupi RB ubacio gitaru. Interesovala me je kombinacija gitara i semplova. Pesme sam prilagodio glasu Velikog Save (Fleke), međutim on ih nikada nije snimio i ostale su samo radne verzije (12 pesama) sa mojim glasom i moje nezadovoljstvo projektom. Posle nekog vremena je Petar Usurević (Agnus Dei) otpevao pet  pesama i malo smo izvadili stvar.

13. Neki od synth bendova toga vremena (Videosex, Denis & Denis) postaju veliki mainstream pop bendovi. Mnogi drugi bendovi sličnog izražaja poput Data, Tužne uši, Ogledala dobivaju mnogo manje podrške i rijetki izdaju ploče. Kako gledaš na tu situaciju? Da li si bio razočaran što niste uspjeli da objavite ploču 1987.?

Mnogo sam bio razočran. Hteo sam čak da prestanem da se bavim muzikom,ali posle nekog vremena vratio sam se sa malo drugačijim idejama (nisam izdržao). Sva ta dešavanja tj. razočarenja su me gurala da se menjam i usavršavam, tako da sam do danas ostao u muzici i zvuku i što je najbitnije živim od toga i živim za to.

14. Nakon prestanka rada Romantičnih boja ti si imao solo bend koji se zvao Pasivni posmatrači prirode s kojim si izdao jednu kasetu. Kako dolazi do formiranja tog projekta?

Devedesetih sam pokušao da spojim punk sa elektronikom (oduvek sam voleo DAF). Tako su i nastali "Pasivni posmatrači prirode (PPP)" koji su iza sebe ostavili jedan mini album "Intro" za izdavačku kuću "Dom". PPP nisam smatrao pravom grupom. Oni su bili više potreba da izbacim sve ono što se nagomilavalo u meni, a u tome sam imao pomoć svojih prijatelja Điđe i Krase (Arnold Layn). Album "Intro" (zato je tako nazvan) je trebalo da bude uvod u punu verziju albuma sledeće godine. Na tom albumu se nalazilo nekoliko instrumentalnih verzija pesama koje su trebale da se pojave sledece godine na full albumu. Taj album je trebao da bude duplo duži, ali do toga nije došlo zbog inflacija, devalvacija i ratova.

Sledećih nekoliko godina sam se družio sa Cepijem, Krasom, Mimom, Điđom i Markizom (Arnold Layn & Alhemija) i 1994 nam izlazi album "Land Ho" za "ITV Melomarket". Ovo druženje se nastavilo do današnjih dana i jos jednim albumom (2018) "Jednom nogom u grobu" za "Rnr Records".

Početak devedesetih je veoma bitan za moje bavljenje muzikom. Tada sam nabavio svoj prvi "Atari STE" i postao sam "sam sebi dovoljan”. Posle par godina kupujem "Atari Falcona" i tada mi se otvara sasvim novi svet- mogao sam kući da radim audio na 8 stereo  tj. 16 mono kanala i sve to lepo da sinhronizujem sa midi kanalima. Mojoj sreći nije bilo kraja.

PPP album “Elektro-etno (1995)” nije izdat, jer nije bilo svrhe u onim ludim godinama, a radio sam jer mi se moglo. Osnova ove zbirke pesama je sakupljački rad Prof.Dr  Dimitrija Golemovića, tadašnjeg šefa katedre za etno muzikologiju na FMU-u u Beogradu. Pesme su nastale obrnutim postupkom tj. korišćen je snimak (sa terena) etno instrumenata i glasova, pa je onda rađena sinhronizacija i stvaranje muzike i aranžmana i sve to na Atari Falconu.

2015. po nagovoru mog kuma Cepija (Arnold Layn) ponovo sam prošao ovaj materijal, dosvirao, pročistio, malo prearanžirao, masterizovao i uradeo još par novih pesama, normalno, u skladu sa vremenom i tehnikom. I eto opet "Pasivnih posmatrača prirode" (Cepi, Krasa i ja), ali ovog puta se projekat zove "Obredne narodne pesme". Objavljene su četri pesme na dve kompilacije "Outerbass Recordsa" "Mad Audio Scientists vol.1 i vol.2”, ali album kao celina nije objavljen. 2017. smo održali multimedijalni koncert u okviru Nishvil jazz festivala.

15. Čime se danas baviš? Da li radiš muziku? Da li se još baviš studijskim radom?

Od devedesetih tj. od nabavke prvog kompjutera pa do današnjih dana svoje slobodno vreme koristim za rad na instrumentalnoj muzici "Romantic Colors - Music for movies and games”. Do sada sam finalizovao preko 100 tema. Ponekad iskoristim nešto iz svog muzičkog fonda za neki film ili reklamu, ali uglavnom ih ljubomorno čuvam.

Inače profesionalno se bavim obradom zvuka, izradom radio i TV reklama, prezentacija, dokumentarnih filmova, komponovanjem, aranžiranjem i masterizacijom zvuka.

Od opreme posedujem:
PC-i, MacBook Air, Atari Falcon, iPad 2, iPad Air 2, Alesis IO Dock II, Arturia Audiofuse, Focusrite Scarlett 8i6 3rd Gen, iConnectMIDI4+, Akai Advance 61, NI MT32, Ensoniq Mirage, Korg M1, Korg Radias, Roland SC88 Pro, Roland Integra 7.

16. Ko je ‘stari dobri Alex”?

Sto se tiče "starog dobrog mistika Alexa" ne znam tačno na koga je mislio Peđa kada je pisao "Mi plačemo" i nikada ga nisam ni pitao. Ja sam uvek u svojoj glavi video našeg dobrog prijatelja Alexa (Fleke) iza tog šanka.

17. Hvala mnogo na izdvojenom vremenu i na nezaboravnoj muzici koju si nam ostavio. Sve najbolje. 

Coming out in 2021.