Izvodi iz intervjua urađenih u zimu 2021. i proljeće 2022. o hardcore punk sceni u Jugoslaviji sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, poglavlje Bosna i Hercegovina.

Zima 2021. Rijeka, Hrvatska
Samir (Sexy), Dissidents (Prijedor)  

Samir: Mi (The Dissidents) smo nastali negdje u zimu 1986. Skupili smo se onako, ono, ekipa mladih, nadobudnih pankera koja su mislila nešto reći i izbaciti iz sebe. Postava je bila: Eka-bubnjevi, Dušan (Dus-Kengur) - gitara/ tekstovi na engleskom, Amir/Serđo- bas i ja kao pjevač/ tekstovi na našem. Osnovali smo se malo prije te famozne svirke kod bake od pokojnog Dražena. Od tud i snimci sa te kompilacije Make Love Not War. Tada su tu dole, u tom podrumu, bili WSW i još jedan bend, čini mi se da je to bio AWOL. Za te Terminatore fakat nisam čuo ništa ni prije ni poslje te kompilacije. No ne znači da nisu postojali jer kao i svagdje postojala su "društva" koja su se tu i tamo susretala. Ono, iz istog grada, ali svi za sebe. Nije bilo interneta, pa se išlo po modelu "rekla -kazala... ovo i ono" i "čuo sam od tog i tog". Shvataš već. Tu u igru ulaze fanzini. Pojavljuju se, i krug ljudi se širi, sve se više povezuje, infomacije se šire, saznaješ za "istomišljenike", bendove, adrese. Dražen je imao fanzin Istočna fronta i radio je distro. Dosta sa te strane je i dolazilo do nas. Imali smo kontakte sa masu ljudi. Putovanja, ljudi , koncerti, kasete... Po mome ličnome uvjerenju, pokojni Dražen Zarić je bio jedan od najbitnijih likova u banjalučkome panku (bar u tome periodu druge polovine 80-ih) jer je širio krug. Od tada je prošlo masu godina, dosta tog se i zaboravilo, dosta je tog i uništeno zbog rata u Bosni i Hercegovini (meni osobno SVE... svi ti fanzini, ploče, singlice, pisma ljudi... sve... nešto mi je rahmetli mati spasila, slanjem vani preko nekih konvoja, pa su mi ljudi to pokupili... no 80% tog je otišlo u nepovrat kad su preko noći, ne svojom voljom, morali izaći iz Prijedora... onaj ko je "ušao" je to, hajdemo reći, rasparčao, uništio i šta ja sve znam).

Uglavnom, hajdemo sad malo da se vratim na Banja Luku. Da, znali smo neke ljude koji su svirali u Policijskom času. Jedan lik iz Prijedora, Nidžo smo ga zvali, možda je Nikola ili slično, bio im je basista. Znam da je tamo studirao, sigurno je upoznao nekog od likova iz Policijskoga i tako počeo s njima svirati (čak sam imao i neku kasetu sa njihovim demom, 3 ili 4 stvari- završilo u onome što je otišlo u nepovrat). Imena koja mi padaju na pamet u vezi Policijskog časa su Babin i Emir, ali sve je to onako kao u magli (gušćoj). Oni su to ljeto (1986.) svirali na nekoj gitarijadi u Prijedoru, u Ljetnoj bašti. Ja nisam bio tu, ali po pričama ljudi to je bilo revolucionarno za taj čas. Imali su neki mračniji izričaj... nije punk, a nije ni mekano. Od likova iz BL sam još u kontaktu sa basistom WSW, Gramsom (Goran). On je u Njemačkoj.

Da, bila je još tu i neka mlađa ekipa. Ono, nisu svirali baš punk, ali taj neki Mega City Four, pop gitare, melanholija i slično. Zvali su se Blue noise. Sa njima i još jednim bendom smo mi (The Disssidents) svirali u SKUC-u. Mi smo tad već bili na trećem demu. Od svirke u podrumu od Draženove bake pa do tad smo izdali već 3 dema. Izlazili smo na nekim kompilacijama (From the Cradle to the Grave, Dead Men Tell No Lies, Bezimeni). Tu u igru ulazi nacija, frka pred rat, pizdarije, Dušanova tvrdoglavost- za tog tipa neću ništa da znam... loše je odigrao zadnju godinu našeg "prijateljstva"... ništa više o tome.

Kompilacije za koje znam su Make love not war, Krdo slonova (na njoj su i WSW i Ženevski dekret) i još neke za koje nikad nisam dobio povratnu informaciju (ono, pošalješ nekome materijal, jer je rekao da pravi komp i nikad ti se ne javi i slično).

I da, ta famozna svirka u Doboju. Svirali smo mi, WSW, Fuck the army i, mislim, ArtDeFacto. Svirka je bila 1989., mjesto se zvalo U magazi, i sad, ne znam da li je imala naziv Golubovi su pali na tlo, no sad kao da se neke sive ćelije bude, pa bi to moglo i biti tako. Hvala ti što si mi "osvježio" pamćenje. I kaseta sa tog koncerta je bila naša. Neko nas nažicao da se pusti na Radio Doboju i od tad ni traga.

Likovi kojih se sjećam iz Doboja su Robi, Roni i Sanjin. Čak smo pokojni Dražen i ja bili nakon te svirke u posjeti im, ono, druženje, i spavali smo kod Ronija. Tad su bile neke policijske vježbe -plavi i crveni- i "uhvate nas" plavi zato što sam ja imao neku crvenu bandanu na hlačama. Mi svi čupavi, ofarbane kose u crno (HC thrash imidž), mali milion nekih zakrpa i šta sve ne... cirkus. Teško su nas pustili, morali smo lične karte pokazivati da smo iz Banja Luke i Prijedora i da nismo znali za tu vježbu.

Ostatak BiH sredinom osamdesetih:
Mostar- sve se već zna. 
Sarajevo- bilo je tu puno likova, malo bendova i nešto fanzina (Peša i Epitaph...), Križa (Enciklopedija).
Tuzla- izuzev Ludila i Rupe u zidu, ne znam ništa više. Polica lica kao neki mitski bend... čuli ljudi, a niko ni gledao, niti ih zna.
Zenica- hmmm, te neke podatke si mogao od Žilija pokupiti (znam da znaš „Žilija iz Prijedora", on je Zeničanin). Još jednog lika sam znao, Gudi, ali čujem da je ubijen.
Znam za još neke pankere iz "naše" okoline (Bosanska Krajina):
Dubica- legendarni Ado, te jedan lik iz Ivanjske (ime sam mu zaboravio, ali je bio odličan... slučajno ga upoznasmo u vozu za Zagreb... išli na koncert UK Subs-a, bila neke frka nakon koncerta... mi se marisali sa metalcima/ BBB na Glavnom kolodvoru, murija nas ganjala i nekako se vratismo u naš rodni kraj i naravno, niko nije pokupio kontakt od lika).
Sanski Most- bilo je nekih new wave likova i cura, čisto u redu su bili...

Ah da, u Banja Luci smo svaki put kad smo dolazili završavali (ili započinajali) posjet sa odlaskom u podrum Pivnice u Gospodskoj, onda u parkić preko puta Boske. Bili smo na nekim svirkama tu. Jedna od boljih mi je bio koncert Citizen Fish u Sebastijanu (to je bilo uz Vrbas, preko mosta?). Odličan koncert. A tu su svirali i Miladojka Youneed. Ostale nisam gledao. Ili me nije bilo tu, u Prijedoru... jer se tad puno putovalo... Ljubljana, Zagreb, Karlovac, Novo Mesto, Sarajevo, more....ekipe od svakud)

Toliko. Javim ako mi još što prođe kroz glavu, a i ti pitaj.
Lijep pozdrav, i pozdrav tim ljudima iz Doboja koji su tu kod tebe u blizini.
Živio 

Fotografije i crtež: Art 'e facto / Photos and artwork: Art 'E Facto

Zima 2021./ 2022. Švedska
Habi- Ženevski dekret (Mostar) 

Habi: Vjerujem da je u Banja Luci u osamdesetim bilo i dosta više punk bendova od ovih koje si spomenuo (WSW, Policijski čas), ali je vjerovatno to sve bilo lokalnog karaktera i dosta zatvoreno u vlastitu gradsku scenu. Inače ne znam kako drugačije objasniti da nisam čuo za njih, da se nisu spominjali u fanznima itd. 

I ja sam tada radio fanzin. Zvao se Udarac svijetu. Izašla su 2 broja u nekih pedesetak primjeraka. Nisam uspio sačuvati ni jednu kopiju od ta 2 broja. Bilo bi mi drago ako bih ih uspio nekako pronaći. Raspitivao sam se, ali do sada nisam uspio pronaći ni jedan od brojeva.

Inače, u to vrijeme ('86/'87) bio sam u vojsci, pa sam bio dosta off što se tiče muzike tako da sam ovu kasetu (Mako Love Not War?!) sasvim propustio i tek nekih 20 godina kasnije sam prvi put saznao da je uopšte objavljena. 

Sjećam se da je dosta rano, mozda čak '85. u omladinskim novinama Novi dani bio objavljen veliki članak o zeničkoj sceni gdje su se spominjala 3 benda. Čak su i neki njihovi tekstovi bili objavljeni. Naziva bendova je nemoguce da se sjetim.

Od sve te ekipe jedino sam se upoznao sa Sexyjem iz benda Dissidents u vozu za Zagreb kad su svirali D.O.A. 

U Tuzli je bio bend Polica lica koji su trebali nastupati na HC fešti u Subotici. Međutim zbog tuče između novosadskih skinsa i subotičkih pankera nisu ni oni, a ni mi, svirali to veče. Koliko se sjećam od mnoštva bendova koji su trebali svirati jedino su svirali Patareni i još jedan subotički bend, a potom je milicija sve rastjerala. Da se ovaj bend iz Tuzle to veče nije pojavio u Subotici ne bih nikada ni čuo za njih jer im se poslije toga izgubio svaki trag.

Članak o punk fanzinima u Jugoslaviji/ Article about punk zines in Yugoslavia (very incomplete)

Proljeće 2022. San Francisko, SAD
Boris (Lovra)- Fuck the army (Doboj)

Boris: Koncert pod nazivom Golubovi su pali na tlo održan je 1986. godine U magazi (pozorište). Svirali su WSW (Banja Luka), Dissidents (Prijedor), Art 'e facto (Doboj), i Fuck the army (Doboj). 
Nama, Fuck the army, se pred sam koncert priključio novi gitarista, Slaven, koji je bio metalac i koji je za čas naučio naše pjesme. Fuck the army je bio najbrži I najbrutalniji bend na tom koncertu. Ostali bendovi su pored nas zvučali kao punk rock.

Fuck the army je nastao 1986. Probe smo imali u Muzičkoj omladini. Nakon FTA svirao sam u još nekoliko bendova: 193+ (svi članovi benda su bili viši od 193 cm), OPTM (O pizda ti materina) I Hyperactive children (drum & bass bend nastao nakon mog povratka iz vojske 1990. ili 1991.).

Članovi Art 'e facto su bili Robi, Roni, Cako i Šenaj. Svirali su punk. Robi živi u Berlinu.

Godinu ili dve nakon toga je otkazan koncert koji je trebao da se održi u Muzičkoj omladini u Doboju. Mnogo ljudi je došlo sa svih strana. Tada je trebao svirati i Ženevski dekret.

Koncert Golubovi su pali na tlo je snimio jedan čovjek iz Radio Doboja. Ja sam imao taj snimak sve do prije par godina. Nažalost ukraden je zajedno sa jako dobrom live snimkom Miladojka youneed (mislim da je bio live iz Banja Luke) kada mi je u San Francisku obijen auto.

Roni i ja smo 1987. išli u Popovaču da posjetimo Kečera. Od tamo smo direktno otišli u Vinkovce na druženje sa pankerima. Tu je bilo mnogo ljudi iz raznih dijelova Jugoslavije. Odlazili smo u Banja Luku kod Dražena Zarića. Išli smo u Rijeku. Tamo nam je kontakt bio Damir Pilić Pile s kojim nas je povezao Kečer.

Kada si pomenuo Zavidoviće sjetio sam se da je tamo u osamdesetim postojao punk bend, ali ne mogu da im se sjetim imena. Ne radi se o bendu Pauk.

Radio sam fanzin, ali imena fanzina ne mogu da se sjetim. 

U to vrijeme bilo je pankera na svim stranama. Sjećam se odlaska sa sestrom u Visoko gdje sam na zidovima vidio ispisane punk grafite. 

Ta fotografija Dissidents-a je napravljena u Doboju 1986. na svirci Golubovi.

Imali smo dosta problema sa policijom. Pankerima iz Banja Luke je od strane policije bio zabranjen dolazak u Doboj nakon što su 3 osnovne škole bile obijene. Za to su bili optuženi pankeri. Bili smo privedeni I saslušani. Na kraju smo pušteni, s tim da je Banjalučanima zabranjen ponovni ulazak u grad. Tada sam posljednji put vidio neke od njih.

U toku rata u Tešnju je bio punk festival Rostok. Mislim da su tu bili uključeni mlađi pankeri koji su tokom rata izbjegli u Tešanj.

Proljeće 2022. Švedska
Golub- Ženevski dekret (Mostar)  

DTE: U posljednje vrijeme pokušavam da povežem neke stvari. Zanima me dosta toga, posebno što se tiče BiH, pa i Makedonije, o kojima je malo toga zabilježeno tj. dokumentovano. Pisao sam Gvidi (Brainstorm), Habiju (Ženevski dekret) i Eki (Dissidents) i dobio jako malo informacija.
Prvo me zanima da li znaš šta o kompilacijskoj kaseti Make love not war!?! Gvido nema pojma, Habi mi reče da je 1986. bio u vojsci i da je tek 20 godina nakon izlaska te kasete prvi put čuo za nju. Sa Ekom sam se dopisivao, ali on mi ništa konkretno nije javio osim: "Buraz, bila fešta. Snimili kod Draženove bake, u prostoriji od WSW. Tad je u Banja Luci bilo dosta bendova".

Golub: Nas (mene i Kokića) glede te kompilacije kontaktirao (pismo naravno, tako je to išlo u ta doba) Dražen (R.I.P) i to je bilo negdje poslije snimanja prvog dema. On i još jedan tip iz BL su to odrađivali. Kokić je bio više zadužen za te kontakte u BiH, a ja sam zbog poznanstava bio zadužen za Ljubljanu, Suboticu, Novi Sad… Dražen nam je poslao i jednu kopiju kada je kaseta izašla van i bili su na njoj samo bandovi iz BiH. Znači Banja Luka, Mostar, Prijedor i Doboj. Odlični retrospektivni prikaz tadašnje BiH HC punk scene i aktivnih bendova.

Poprilično čudno i za neku dublju analizu da Sarajevo u ta doba nije dalo neki hardcore band. Naziv kompilacije proročanski dobar.

DTE: Da li znaš za još neke punk bendove iz Banja Luke koji su postojali sredinom i krajem osamdessith osim ovih navedenih?

Golub: Pa ove sa kasete i još neke kao Policijski čas, Rescue Party, Subversion... Nekako mi je Banja Luka nažalost bila više u nekom post punk, noise i dark zvuku, bar sudeći po onoj kompilaciji Banja Luka dreaming što je Dražen izbacio.

DTE: Ja Dražena Zarića nisam znao. Znam neke ljude koji su ga poznavali, ali ne znam kako doći do njih. Nekad možda 1997. ili 1998. bio sam na koncertu kada se on bio vratio iz Londona u Banja Luku da radi promociju kompilacije Banja Luka dreaming. Tih dana je i poginuo u saobraćajnoj nesreći...

Golub: Ostao mi je u sjećanju kao veseo, agilan, uvijek spreman na saradnju, pomoć, pun energije i pozitivizma. Mi smo se u stvari upoznali 1986. u vozu koji je išao za Ljubljanu (oni su se priključili u BL) kada je bila ona fešta Ni strahu. Poslije je izašla i video kaseta istog naziva, a i audio kaseta pod imenom Čudeza ne bo. WSW, njegov band, su isto svirali na toj fešti i oni su se ”priljepili” za nas jer smo bili malo stariji od njih i znali više ljudi. Bili smo cijelo vrijeme fešte zajedno. Ni dan danas mi nije jasno zašto se njihove pjesme nisu pojavile bar na audio kaseti. Nisu bili ništa puno ni lošiji ni bolji od nas ostalih. Koliko se sjećam svirali su prvi, pa možda još nisu bili pripremili svu opremu za snimanje i slično.Šteta!

Crtež i fotografije: Ženevski dekret / Artwork and photos: Geneva Decree

Na toj fešti su uletili i punkeri iz Prijedora i razvalili pogo na našem nastupu: moj veliki prijatelj Sexy, Eka…. To je bio i početak našeg druženja koje se nastavilo kroz koncerte inozemnih bandova kada su svirali u Zagrebu ili Ljubljani. Oni su obavezno dolazili na njih: Exploited, Angelic Upstarts… Kao i u Švedskoj gdje smo se nastavili družiti.

Dražen je koliko se sjećam izdavao i fanzin pod imenom Istočna fronta.

DTE: Toše iz Skoplja mi je pisao da je zadnji put u Banja Luci bio sa Padot na Vizantija negdje 1987. Mislim da je rekao da im je to bio posljednji koncert. Da li znaš nešto o tome? Da li si išao u klub Sebastian u BL?

Golub: Nisam, ali znam za taj koncert. Može biti da su prije tog koncerta bili gosti i na Tv Sarajevo i snimili jedan spot.

DTE: Da li je bilo šta sredinom osamdesetih vezano za hardcore punk u Sarajevu? Bihaću? U Hercegovini? Po selima?

Golub: U Sarajevu su se pred rat pojavili neki bandovi, ali ne u doba izlaženja ove kasete. Poslije iz Sarajeva dolaze: Mentols (garage punk), Nuclearchy (Voivod)…
Iz Tuzle su bili Polica lica koji su sa nama putovali do Subotice na feštu Strah 1985. Kasnije dolaze Ludilo i Pakleni dvopek. 

DTE: Ko je bio izdavač tj. ko je Branko Lazić koji je radio New musical direction i fanzine Exces, Akt i Gutemberg? Da li je bio u jednom od bendova?

Golub: Ne znam, nisam poznavao tog Branka. Kao što sam ti rekao to je u našem slučaju išlo preko Dražena. Mi smo izašli na puno kompilacijskih kaseta u to doba i ova se nije razlikovala niti je odskakala zbog (ne)kvalitete. Hoću reći da je sve bilo ok, a razlika je što je ta kaseta pokrivala samo bandove iz BiH. Njihova odlična zamisao. Svaka im čast.

DTE: Gdje i kada su snimljene pjesme Ženevskog dekreta na ovoj kaseti? 

Golub: Snimljene su 1986. godine u Ljubljani u studiju Boruta Činča, negdje krajem godine. Snimili smo 10 pjesama uz veliku i nesebičnu pomoć Boruta koji je bio najbolji i najprikladniji čovjek kada je bio punk u pitanju. Mi smo mu ostali u lijepom sjećanju i on nas i dan danas spominje u finom svjetlu na svojoj web stranici.

Postava: Kokić - glas / Kuzma - gitara / Golub - bas / Toča - bubnjevi

Proljeće 2022. San Pablo, Kalifornija 
Tino- Clarence ADK, Gracki duvački orkestar, Purple dickheads (Doboj) 

Tino: Doboj je za svoju „veličinu“ bio prilično muzikalan tokom osamdesetih. Više je bilo weird bandova nego ostalih. Za to su krivi sarajevski studenti is sedamdesetih: Garo, Zica, Macan, Vlatko, Kvisko. Kasnije su neki od njih svirali u Gimpel ludi, i Elvis J. Kurtović. Ja sam počeo svirat sa Clarence ADK, post punk, vrlo slično Idolima. Sredinom osamdesetih sa Prpom pravim Gracki duvacki orkestar, 15 piece brass noise bend. 1987. Chobby, Gigi Govedina, Kara i ja, sa još par faca, na vrlo kratko osnivamo Purple Dickheads. Ja bih to zvao Bauhaus upbeat, hahaha.

DTE: Kad je nastao Clarence? Kad ste se raspali?

Tino: Mislim da je bend osnovan 1980. Ja sam im se pridruzio '81 napustio '84, raspali se '85-'86.

DTE: Odakle je fotografija Clarence ADK što si mi poslao? Imaš li još fotki? Imate li kakvih snimaka?

Tino: 1984. Pravni faks u Doboju. Studentska fešta.

DTE: A snimke? Je li postoji snimka s koncerta? Iz prostorije za probe?

Tino: Moja bivša ženska iz tog perioda mi poslala traku oko 2005- 2006. Bejah pametan, napravih digitalnu kopiju. 10 godina kasnije ponesem sve to starcima da se sačuva, i sranje! Sve uništeno u poplavi 2014.

DTE: Debelo sranje. Ima li ona još uvijek te snimke? Gdje su ostali iz tih bendova? Da nema neko od njih?

Tino: Ne, izgleda da sam ja jedini imao kopije. Imala je moj master što je i poslala, i još snimak GDO live sa postera koji ti šaljem.Purple dickheads je imao studio demo, a GDO snimak napravljen pred 5000 zbunjenih ljudi.

DTE: Članak o jugoslovenskim fanzinima što si mi poslao... to je objavio Tiberije. Mislim da se tako zvao. Devedesetih je u Austriji radio izdavaštvo i distribuciju Sacro egoismo i Sacro kabalismo. Taj članak je izašao u njegovom fanzinu. Ima ga moj drugar Marko. Kod njega sam to i pročitao prije desetak godina.

Tino: Za New Regime fanzin nikad nisam čuo tako da ne znam ko ga je pravio u Doboju. 

* Ako neko poznaje basistu WSW-a (nisam siguran da li se zove Miloš ili Dušan, povezan sa Anarhističkom federacijom iz Londona) molim neka se javi. Upoznali smo se 2003. i ja sam nažalost izgubio njegov kontakt. Već godinama pokušavam ponovno stupiti s njim u vezu jer bih želio uraditi intervju o antiratnom protestu organizovanom od strane pankera u Banja Luci početkom 1990-ih. 

Dule Kengur (gitarista Dissidenata) - upoznao sam ga u Prijedoru ubrzo nakon rata (1996. ili 1997). Kasnije sam od ljudi koji su ga dobro poznavali čuo da se vratio u Australiju. Ako neko zna kako stupiti u kontakt sa Duletom neka se javi.

Omot Čudeza ne bo kasete/ Čudeza Ne Bo cassette front cover 
Fotografija/ Photo: Clarence ADK
Poster: Gracki Duvački Orkestar

Doomed To Extinction's release number 40 is a cassette by Symbol Of Freedom from Pontypridd, Wales. The band originally formed in 1981 under the name Drab Confusion, and went on to share releases and stage with bands such as Stalag 17, Oi Polloi, and Shrapnel. The cassette contains 11 tracks recorded in 1985 and 1986.